Sam u vodi
Uroš Bojanović
***
Moj je djed,
Valjda u nadi da zbliži porodicu,
Na skupom grobnom mjestu
Izgradio veliko zdanje
Veliku porodičnu grobnicu
Svakoga dana
Silazi u njenu utrobu
I provjerava koliko je široka i hladna
Koliko će odgovarati razjedenim tjelesima
Njegovih mrtvih
Danas, prije podne,
Čovjek iz pogrebnog preduzeća mi je javio
Da je djed, zadovoljan stanjem u grobnici,
odlučio ostati u njoj
Nekoliko dana do vječnosti
Na groblju,
Na tom izletištu za starce,
Još ne prebiva netko mlad,
Ko je život prekinuo
Svojom voljom
Mladima u ovom gradu,
Život, vidiš, zaista znači mnogo
Uroše,
Red bi bio da prvi budeš ti
Heather Langenkamp
Možda je malo kasno za to,
Vikao je lokalni redikul
Pristigao iz novih nastavaka
Istrošenih horor franšiza
Et cetera, et cetera
U Babinoj Gredi smo već godinama
I polako shvatamo da
Izlaza nema
U pauzama između pranja
Rublja i košulja
Pišemo priče
U šest ruku
U osam ujutru
Znači sve u četrnaest
Odbijamo hranu
I medicinsku njegu
Nož lako dolazi do golog mesa
Nagnječenja su česta
Grkljan se lako čupa
Mrtvi plivaju
Sa glavom nadole
Uglavnom su djeca
Ponekad i žene
Nema pomaka
Sve podsjeća na stravu u Brijestovima
Ili Vukovači 1 i 2
Nema izlaza
Prazna obličja
Na čistim ulicama
Uskoro će zora
Možda je
Gotovo
Postojimo
I
Ništa
Beograd
U Beogradu,
Za deset hiljada dinara,
Pravoslavni taksista je pristao
Da me vozi cijelu noć
Od Bulevara, pa najdalje
Bio sam stvarno jadan
Dva ratna druga
Na moje pitanje
Gdje se zamišlja za deset godina
Prijatelj s Medicinskog fakulteta
Brzo je odgovorio:
U vojnoj bolnici
Zamišljam kako uz slabo osvjetljenje
Amputiram tvoju
Ranjenu nogu
Mnogo godina se poznajemo
Previše
Na terasi restorana
Budućnost je zazvučala
Previše utješno
Moj je djed,
Valjda u nadi da zbliži porodicu,
Na skupom grobnom mjestu
Izgradio veliko zdanje
Veliku porodičnu grobnicu
Svakoga dana
Silazi u njenu utrobu
I provjerava koliko je široka i hladna
Koliko će odgovarati razjedenim tjelesima
Njegovih mrtvih
Danas, prije podne,
Čovjek iz pogrebnog preduzeća mi je javio
Da je djed, zadovoljan stanjem u grobnici,
odlučio ostati u njoj
Nekoliko dana do vječnosti
Na groblju,
Na tom izletištu za starce,
Još ne prebiva netko mlad,
Ko je život prekinuo
Svojom voljom
Mladima u ovom gradu,
Život, vidiš, zaista znači mnogo
Uroše,
Red bi bio da prvi budeš ti
Heather Langenkamp
Možda je malo kasno za to,
Vikao je lokalni redikul
Pristigao iz novih nastavaka
Istrošenih horor franšiza
Et cetera, et cetera
U Babinoj Gredi smo već godinama
I polako shvatamo da
Izlaza nema
U pauzama između pranja
Rublja i košulja
Pišemo priče
U šest ruku
U osam ujutru
Znači sve u četrnaest
Odbijamo hranu
I medicinsku njegu
Nož lako dolazi do golog mesa
Nagnječenja su česta
Grkljan se lako čupa
Mrtvi plivaju
Sa glavom nadole
Uglavnom su djeca
Ponekad i žene
Nema pomaka
Sve podsjeća na stravu u Brijestovima
Ili Vukovači 1 i 2
Nema izlaza
Prazna obličja
Na čistim ulicama
Uskoro će zora
Možda je
Gotovo
Postojimo
I
Ništa
Beograd
U Beogradu,
Za deset hiljada dinara,
Pravoslavni taksista je pristao
Da me vozi cijelu noć
Od Bulevara, pa najdalje
Bio sam stvarno jadan
Dva ratna druga
Na moje pitanje
Gdje se zamišlja za deset godina
Prijatelj s Medicinskog fakulteta
Brzo je odgovorio:
U vojnoj bolnici
Zamišljam kako uz slabo osvjetljenje
Amputiram tvoju
Ranjenu nogu
Mnogo godina se poznajemo
Previše
Na terasi restorana
Budućnost je zazvučala
Previše utješno