Sam u vodi

Uroš Bojanović

***

Moj je djed,
Valjda u nadi da zbliži porodicu,
Na skupom grobnom mjestu
Izgradio veliko zdanje

Veliku porodičnu grobnicu

Svakoga dana
Silazi u njenu utrobu
I provjerava koliko je široka i hladna
Koliko će odgovarati razjedenim tjelesima
Njegovih mrtvih

Danas, prije podne,
Čovjek iz pogrebnog preduzeća mi je javio
Da je djed, zadovoljan stanjem u grobnici,
odlučio ostati u njoj
Nekoliko dana do vječnosti

Na groblju,
Na tom izletištu za starce,
Još ne prebiva netko mlad,
Ko je život prekinuo
Svojom voljom

Mladima u ovom gradu,
Život, vidiš, zaista znači mnogo

Uroše,
Red bi bio da prvi budeš ti



Heather Langenkamp

Možda je malo kasno za to,
Vikao je lokalni redikul
Pristigao iz novih nastavaka
Istrošenih horor franšiza
Et cetera, et cetera

U Babinoj Gredi smo već godinama
I polako shvatamo da
Izlaza nema

U pauzama između pranja
Rublja i košulja
Pišemo priče
U šest ruku
U osam ujutru
Znači sve u četrnaest
Odbijamo hranu
I medicinsku njegu

Nož lako dolazi do golog mesa
Nagnječenja su česta
Grkljan se lako čupa

Mrtvi plivaju
Sa glavom nadole
Uglavnom su djeca
Ponekad i žene

Nema pomaka
Sve podsjeća na stravu u Brijestovima
Ili Vukovači 1 i 2
Nema izlaza
Prazna obličja
Na čistim ulicama

Uskoro će zora
Možda je
Gotovo

Postojimo
I
Ništa



Beograd

U Beogradu, 
Za deset hiljada dinara, 
Pravoslavni taksista je pristao 
Da me vozi cijelu noć

Od Bulevara, pa najdalje
Bio sam stvarno jadan



Dva ratna druga

Na moje pitanje
Gdje se zamišlja za deset godina 
Prijatelj s Medicinskog fakulteta 
Brzo je odgovorio:

U vojnoj bolnici 
Zamišljam kako uz slabo osvjetljenje 
Amputiram tvoju
Ranjenu nogu

Mnogo godina se poznajemo 

Previše

Na terasi restorana
Budućnost je zazvučala
Previše utješno